im. ž. 〈G rámpē; mn. N rámpe, G rámpā/rámpī〉 1. postolje za izbacivanje raketa i projektila 2. v. brklja

im. m. 〈G ràmsteka; mn. N ràmsteci, G rȁmstēkā〉 goveđi odrezak od stražnjega dijela trupa

im. ž. 〈G rȁnē; mn. N rȁne, G rȃnā〉 površinsko oštećenje tjelesnoga tkiva prouzročeno djelovanjem vanjske sile [otvorena ~] ♦ lizati svoje rane oporavljati se od posljedica sukoba ili bitaka; otvoriti staru ranu podsjetiti koga na što bolno; otvorena (živa) ~ mučna uspomena, bolno (ranjivo) mjesto

im. m. 〈G ránca, D rȃncu; mn. N rȃnci, G rȃnācā, DLI rȃncima〉 razg. v. naprtnjača

im. m. 〈G rȁnča; mn. N rȁnčevi, G rȁnčēvā〉 stočarsko imanje, posjed izvan grada na kojemu se uzgajaju konji, goveda i sl.

im. m. 〈G rȁnčera, V rȁnčeru; mn. N rȁnčeri, G rȁnčērā〉 vlasnik ranča

im. ž. 〈G rȁnčericē; mn. N rȁnčerice, G rȁnčerīcā〉 vlasnica ranča

prid. 〈G rȁnčeričina; ž. rȁnčeričina, s. rȁnčeričino〉 koji pripada rančerici

prid. 〈G rȁnčerskōg(a); ž. rȁnčerskā, s. rȁnčerskō〉 koji se odnosi na ranč i rančere

im. m. 〈G rȁnga; mn. N rȁngovi, G rȁngōvā〉 v. položaj

prid. 〈G rȃnōg(a); ž. rȃnā, s. rȃnō; komp. rànijī〉 1. koji dolazi, stiže prije očekivanoga, dogovorenoga ili predviđenoga vremena [~ mraz] 2. koji je na početku kojega razdoblja [~ srednji vijek; kasna jesen]; ant. kasni

im. ž. 〈G rȁnicē; mn. N rȁnice, G rȁnīcā〉 um. mala rana

pril. 1. 〈komp.〉 v. pod rano 2. v. prije

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rȁnīm, 3. l. mn. rȁnē, imp. rȁni, aor. rȁnih, prid. r. rȁnio, prid. t. rȁnjen〉 1. nanijeti komu ozljedu [~ ruku; ~ se nožem]; sin. (povrijediti) 2. (rȁniti) pren. svojim postupcima prouzročiti čiju psihičku patnju [~ koga neistinitim optužbama]; vidski paranjak: ranjavati ( se)

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. rȁnīm, 3. l. mn. rȁnē, imp. rȁni, aor. rȁnih, imperf. rȁnjāh, prid. r. rȁnio〉 1. ustajati rano 2. stalno dolaziti prije očekivanoga ili dogovorenoga vremena [~ na posao]

pril. 〈komp. rànijē〉 1. prije određenoga ili uobičajenoga vremena [Proljeće je došlo ~.]; ant. kasno 2. prije početka određenoga roka [Rano je za konačni dogovor.]; sin. prerano; ant. kasno, prekasno 3. u prvo jutarnje doba [Ustao je ~.]; ant. kasno

prid. 〈G ranokr̀šćānskōg(a); ž. ranokr̀šćānskā, s. ranokr̀šćānskō〉 koji se odnosi na rano razdoblje kršćanstva [ranokršćanska bazilika]

im. m. 〈G ranorànioca, V ranorànioče; mn. N ranorànioci, G ranorànilācā〉 osoba koja rano rani, koja rano ustaje

im. ž. 〈G ranorànilicē; mn. N ranorànilice, G ranorànilīcā〉 žena koja rano rani, koja rano ustaje

prid. 〈G ranoràniličina; ž. ranoràniličina, s. ranoràniličino〉 koji pripada ranoranilici

prid. 〈G ranoràniočeva; ž. ranoràniočeva, s. raboràniočevo〉 koji pripada ranoraniocu

im. s. 〈G ranžírānja〉 raspoređivanje ili postavljanje (o vagonima i vlakovima)

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rànžīrām, 3. l. mn. ranžírajū, imp. rànžīrāj, aor. ranžírah, imperf. rànžīrāh, prid. r. ranžírao, prid. t. rànžīrān〉 rasporediti/raspoređivati ili postaviti/postavljati (o vagonima i vlakovima)

prid. 〈G rànžīrnōg(a); ž. rànžīrnā, s. rànžīrnō〉 koji služi za ranžiranje [~ kolodvor]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rànjāvām, 3. l. mn. ranjávajū, imp. rànjāvāj, aor. ranjávah, imperf. rànjāvāh, prid. r. ranjávao, prid. t. rànjāvān〉 1. nanositi komu ozljede [~ ruku; ~ se nožem]; sin. ozljeđivati 2. (ranjávati) pren. svojim postupcima prouzročivati čiju psihičku patnju [~ koga neistinitim optužbama]; vidski paranjak: raniti ( se)

im. ž. 〈G rȁnjenicē; mn. N rȁnjenice, G rȁnjenīcā〉 žena koja je ranjena, koja ima rane

prid. 〈G rȁnjeničina; ž. rȁnjeničina, s. rȁnjeničino〉 koji pripada ranjenici

im. m. 〈G rȁnjenīka, V rȁnjenīče; mn. N rȁnjenīci, G rȁnjenīkā〉 osoba koja je ranjena, koja ima rane

prid. 〈G rànjiva; odr. rànjivī, G rànjivōg(a); ž. rànjiva, s. rànjivo; odr. ranjìvijī〉 kojega se lako može povrijediti

im. ž. 〈G rànjivosti, I rànjivošću/rànjivosti〉 osobina onoga koji je ranjiv ili svojstvo onoga što je ranjivo

im. m. 〈G rȁonīka; mn. N rȁonīci, G rȁonīkā〉 v. lemeš

im. ž. 〈G rapsòdijē; mn. N rapsòdije, G rapsòdījā〉 1. zanosna narodna pjesma radosnica 2. glazb. skladba slobodna oblika na temu narodnih pjesama ili narodne predaje

im. m. 〈G raritéta; mn. N raritéti, G raritétā〉 1. v. rijetkost 2. rijedak predmet

im. ž. 〈G rȁsē; mn. N rȁse, G rȃsā〉 1. skupina ljudi koja ima neka zajednička nasljedna tjelesna svojstva po kojima se razlikuje od drugih skupina, npr. boju kože, kose i očiju, oblik lubanje, rast [bijela ~; crna ~; crvena ~; žuta ~] 2. v. pasmina

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràsādīm, 3. l. mn. ràsādē, imp. rasádi, aor. rasádih, prid. r. rasádio, prid. t. ràsāđen〉 sadeći prenijeti što na više mjesta [~ mimoze; ~ jagode]; vidski parnjak: rasađivati

im. m. 〈G rásadnīka; mn. N rásadnīci, G rásadnīkā〉 1. polj. mjesto na kojemu se uzgajaju mladice namijenjene sadnji 2. pren. glavno ili središnje mjesto čega, mjesto odakle se što širi [~ ideja; ~ znanja]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rasàđujēm, 3. l. mn. rasàđujū, imp. rasàđūj, aor. rasađívah, imperf. rasàđīvāh, prid. r. rasađívao, prid. t. rasàđīvān〉 sadeći prenositi što na više mjesta [~ mimoze; ~ jagode]; vidski parnjak: rasaditi

prid. 〈G rȁsna; odr. rȁsnī, G rȁsnōg(a); ž. rȁsna, s. rȁsno〉 koji je čiste krvi [rasni konj]; sin. čistokrvan

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràsanīm, 3. l. mn. ràsanē, imp. ràsani, aor. ràsanih, prid. r. ràsanio, prid. t. ràsanjen〉 probuditi koga ili budnomu odagnati san [~ pospanu djecu; ~ usnulu djevojčicu] • ràsaniti se 〈povr.〉 probuditi se ili se osloboditi pospanosti; sin. razbuditi; vidski paranjak: rasanjivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rasànjujēm, 3. l. mn. rasànjujū, imp. rasànjūj, aor. rasanjívah, imperf. rasànjīvāh, prid. t. rasànjīvān〉 buditi koga ili budnomu odgoniti san [~ pospanu djecu; ~ usnulu djevojčicu] • rasanjívati se 〈povr.〉 buditi se ili se oslobađati pospanosti; sin. razbuđivati; vidski paranjak: rasaniti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràscijēpīm, 3. l. mn. ràscijēpē, imp. rascijépi, aor. rascijépih, prid. r. rascijépio, prid. t. ràscijēpljen〉 cijepajući rastaviti po dužini na dva dijela ili više njih; sin. raskoliti

im. m. 〈G ráscjepa; mn. N ráscjepi, G ráscjēpā〉 dijeljenje kakve cjeline ili zajednice [Stalni su ih sukobi doveli konačno do rascjepa.]

im. ž. 〈G ràscjepkānosti, I ràscjepkānošću/ràscjepkānosti〉 svojstvo onoga što je rascjepkano

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràscjepkām, 3. l. mn. ràscjepkajū, imp. ràscjepkāj, aor. ràscjepkah, prid. r. ràscjepkao, prid. t. ràscjepkān〉 1. cijepanjem cjeline dobiti više manjih dijelova 2. razdijeliti što na sitne dijelove

prid. 〈G ràscvalōg(a); ž. ràscvalā, s. ràscvalō〉 koji je razvio cvjetove, koji je u cvatu [rascvala voćka]; sin. rascvjetali

gl. svrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. rascvàte se, 3. l. mn. rascvàtū se, aor. 3. l. jd. rȁscvā se, prid. r. ràscvao se〉 razviti cvjetove, biti u cvatu [Voćke su se rascvale.]; sin. rascvjetati se

prid. 〈G rascvjètalōg(a); ž. rascvjètalā, s. rascvjètalō〉 usp. rascvali

gl. svrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. rascvjètā se, 3. l. mn. rascvjètajū se, aor. 3. l. jd. rȁscvjetā se, prid. r. rascvjètao se〉 usp. rascvasti se